Kako je nastao Sage?
ENIO: Negdje u proljeće 2013 Vlad me je nagovarao da nešto radimo, pa sam krenuo s njim u stvaranje banda. Prvo smo pozvali Branimira Habeka, čovjeka s kojim se znamo par godina i pratio sam ga još dok je svirao s koprivničkim Savantom, odličan gitarista, brz ko zmija zvečarka, s dobrim smislom za melodiju, on je onako Power Metal orijentacije, kad je on pristao (u toku tog našeg prvog razgovora) svi troje smo se dali u potragu za dobrim bass gitaristom. Igrom slučaja Marko Karačić, naš stari znanac je tih dana naletio nešto do mene i kroz priču smo se složili da je on pravi čovjek za Sage. Marko je briljantan bassista, a i gitarista, brz u studiu, veoma muzikalan s pravim osjećajem za to što smo željeli raditi. Nakon Marka, bilo je u igri par pjevača, no odlučili smo se da to bude Davor Bušljeta, čovjek dobrih glasovnih mogučnosti i boje glasa na kojem bi mu svako pozavidio i tako je nastao kostur Sage. Nekako sam u glavi imao da bi nam klavijature dobro legle u sve to, a Davor je svirao s Andrejom Božićem u nekoliko projekata i tako je Andrej kao posljednji došao u Sage, band je bio spreman za početak rada negdje početkom ljeta 2013 godine.
ENIO: Pjesme "Rivers Will Be Full Of Blood", "Rebellion", "Wolf Priest", "Blacksmith's Tale" su nastale još davno, ima tome desetak godina kako sam ih napravio. Stalno su me mučili tekstovi, nisam želio pjevati na hrvatskom jer smatram da su naši bandovi dovoljno dobri i da se zavrte u drugim zemljama, a jezik je uvijek problem da bi bile pjesme prihvaćene i na stranom tržištu i to je razlog zašto radimo na engleskom jeziku. Tema Seljačke bune mi se već dugo provlačila kroz glavu, dosta mi je bilo ljubavnih tekstova, htio sam nešto više u porukama pjesama tako da smo svi zajedno nekako odlučili da se Seljačka buna, taj događaj iz povijesti Hrvata može dobro opjevati, jer osim Rock opere nitko nije to još kod nas napravio, a i u svijetu je malo takvih konceptualnih albuma.
Odakle ideja da se sve pjesme pokriju i video spotovima?
ENIO: Htjeli smo napraviti, zapravo još uvijek želimo nešto stvarno posebno i dobro, tako da je odluka bila lako donesena da se album radi na taj način.
ENIO: Imamo velike sreće što su to što želimo shvatili neki ljudi, naši prijatelji (banda) i što radimo s ljudima koji to mogu i znaju napraviti, prije svega ljudi iz Theikobraz Productions, zanesenjaci u glazbu i video, Dinko Štimac i Alen Senjanin, oni su zaslužni za sve što vidite na spotovima. Također, velike zasluge u našem radu idu Peri Sesartiću, našem Matiji Gupcu i Marku Vukeliću, našem Tahiu, osim njih neizmjenro smo zahvalni viteškim udrugama Red Srebrnog Zmaja iz Zagreba, Viteški red Sv. Nikole iz Varaždina, Vitezovima Zelingradskim, a pripremamo i novi video s Dubovačkim streličarima iz Karlovca, bez svih tih ljudi i još nekih, da sad ne nabrajam sve ovo bilo bi naprosto nemoguće. Sve su to ljudi koji vole to što radimo, vole se baviti srednjovjekovnim "sportovima" i uživaju u tome što rade, kao i mi u glazbi koju stvaramo.
Tko je zadužen za produkciju?
ENIO: Kod nas je to malo drukčije nego inače. Naš producent je Casey Grillo, bubnjar poznatog Power/Progressive Metal banda Kamelot, on živi u Americi, na Floridi. Mi snimamo u studiu Janka Mlinarića Troolog, u Zagrebu, a kad završimo s usnimavanjem svih instrumenata, šaljemo to sve Caseyu i on mixa i radi produkciju u Morrisound Recording studiu na Floridi. Naš tonski snimatelj je Franjo Valentić, a glazbeni supervizor Fedor Boić. Te ljude ne treba posebno predstavljati, samo da kažem da su dobitnici više Porina, dakle među najboljima kod nas...
ENIO: Moram priznati da nisam vjerovao da će se toliko toga događati oko banda koji dolazi iz tako male zemlje kao što je Hrvatska. Nekoliko puta su nas pustili u emisiji Radio City Trieste, popularnoj Rock On, a također i u drugim emisijama... Interviewi i obavijesti o radu banda izlaze u Australiji, dali smo nekoliko interviewa i na našim radio postajama, no nekako smo puno zadovoljniji sa stranim odazivom, jer se to vani događa redovito da nas puštaju i pišu o našem radu. Nekako mi je teško shvatiti zbog čega se kod nas nekako teško prolazi, dobro to je Metal, Progressive i Power pa ne mogu reći da je baš previše radiofonično u odnosu na zabavnu i Pop glazbu, no ipak je to povijesna tema i mislim da bi trebalo stati ne samo iza našeg projekta nego i i iza svih projekata s takvim temama jer promoviraju Hrvatsku i pokazuju da i mi bez obzira što nismo velika zemlja imamo svoju živopisnu povijest i da to što rade muzičari s ovih prostora itekako vrijedi na svjetskoj sceni. Za usporedbu, Finska ulaže veliku lovu u svoje bandove, to je kod njih izvozni proizvod kao i ne znam, drvo, ali kod nas svi spuštaju glavu, a s malo truda bi se dalo puno napraviti, imamo itekako dobrih bandova.
Kako Sage dalje?
ENIO: Pa evo da budem iskren, sad nam je najvažnije završiti album i DVD, bilo bi glupo ne izdati i DVD s CDom kad već radimo 12 pjesama i sve će biti pokrivene spotovima. Nakon toga ćemo početi i sa svirkama, samim time što je to veliki projekt, neću ni pričati koliko sve to košta novaca, živaca, truda i svega ostaloga ne bi htjeli prikazati se publici u nekakvom polovičnom i lošem izdanju, nego da sve bude na istom nivou kao što je i ovo što smo do sada radili. Gledamo da sviramo i vani, imamo kontakte s ljudima koji to vani mogu napraviti da to bude ono što bi i trebalo biti, zainteresiranih je puno, od diskografskih kuća do PR agencija. Zanimljivo je što recimo vani ima dobrih PR agencija koje se trude naći dobre izvođače i raditi s njima, a kod nas nijedna suvisla, ama baš nijedna, to bi bili planovi zasad, kažem prvo album a onda polako na svirke. Znam da si iz Rijeke, obožavali bi napraviti jednu dobru, veliku svirku u Rijeci, pravi spektakl kao što riječka publika i zaslužuje.
ENIO: Nažalost, Legije više neće biti. Davor Senčar, gitarista Legije je umro pa bi bilo onako bez njega malo i tužno. Sage su novo poglavlje u mom životu i posvećen sam samo tome.
ENIO: Pogledajte naš rad, uživajte u njemu ako vam se svidi i pratite, otprilike svaka dva mjeseca napravimo novi video, tako da vam neće biti dosadno.
© Mirko Barbir / 2015