Bravo, najomiljeniji, ali i najosporavaniji njemački časopis za mlade, poznat i popularan daleko izvan granica Njemačke, 26. kolovoza 2016 navršava 60 godina izlaženja. Danas se, doduše, više ne tiska u nakladi koju je nekoć imao, ali je ipak neizostavan dio njemačkog tržišta novina.
Bravo se tijekom 50ih godina svog postojanja bavio u prvome redu problemima teenagera. Koncept glasi: tračevi i ogovaranja poznatih zvijezda, foto-romani te na prvome mjestu prosvjetiteljske stranice stručnog tima "Dr. Sommera", kojemu se mladi čitatelji mogu obratiti svim pitanjima u svezi sa sexom i vlastitom spolnošću.
Skandal zbog spolnog odgoja
Bravo je zbog "Dr. Sommera" 60ih i 70ih godina prošlog stoljeća bio predmet skandala, prisjeća se Klaus Farin, ravnatelj berlinskog Arhiva za mladenačku kulturu: "U ono je vrijeme bilo strašno da se uopće otvoreno govorilo o spolnosti. A odgovor na postavljeno pitanje zapravo nije glasio: "To ne smiješ", nego: "Doznaj sâm što želiš, a ako imaš neki problem, razgovaraj ponajprije sa svojom partnerom, ili partnericom, ili s nekim drugim". Bila je to novina, mladima ne govoriti što da rade, nego im reći: "Budite samosvjesni, samopouzdani i riješite sâmi svoje probleme"."
Sex je i danas jedna od velikih, a možda i najvažnija tema Brava. Ali je odnos društva prema spolnosti postao opušteniji, pa tako i odnos prema Bravu, kaže Klaus Farin: "Vremena u kojima su roditelji svojoj djeci, ako su uopće mogli i smjeli čitati Bravo, istrgavali ili sljepljivali stranice za sexualno prosvjećenje vjerojatno su prošla." I to unatoč činjenici da je čitateljstvo Brava, pola milijuna ljudi svakog tjedna, sve mlađe. Na početku izlaženja magazin su čitali 20 i 30 godišnjaci. Danas mu je publika mlada između 10 i 16 godina. No, mnogim teenagerima u dobi od 16 ili 17 godina teško pada javno priznati da su ljubitelji Brava.
Skriveno oduševljenje i otvorena histerija
Klaus Farin ima razumijevanja za takvo ponašanje: "Bravo je, naime, časopis za mlade djevojke. A to znači da netko sa 16 godina nerado priznaje da mu se prije sviđao. To im je kasnije neugodno. Dečki pogotovo ne žele priznati da čitaju Bravo, jer je to časopis za djevojke. Čitaju ga, da tako kažem, u tajnosti ili, pak, prikrivajući svoje stvarno zanimanje za pitanja upućena "Dr. Sommeru"."
No, ima ih i koji se rado prisjećaju starih vremena i koje na spomen Brava uhvati nostalgija. "Ja sam ga smjela čitati, a i bio je lijep. Uvijek su mi se vrlo dopadali posteri kojima su bili izljepljeni čitavi zidovi soba", kaže jedna 23 godišnjakinja, dok jedna 18 godišnja učenica pripovijeda: "Uvijek sam čitala "Dr. Sommera" i ljubavne foto-romane. Otkrila sam ga na kiosku tijekom godišnjeg odmora i uz to izdanje Brava provela čitavo ljeto, toliko sam bila oduševljena. Moji roditelji baš i nisu mogli razumijeti moju histeriju za tim časopisom."
Lektira za stare i mlade
Razlog za histeriju, međutim, nije taj što bi Bravo bio nekakav genijalni časopis, nego što ga svatko poznaje. "Upravo ono što mladi čovjek u dobi između 10 i 15 godina, dakle u fazi puberteta, čini, vidi, konzumira..., trajno mu se ureže u sjećanje. Toga se spominje i 30 godina kasnije. Kada netko s 12 godina stalno sluša određenu pjesmu, i kada je opet čuje nakon 30 godina, vjerojatno još i tada poznaje i pjeva njezin tekst", objašnjava Farin.
Bravo ni pola stoljeća nakon izlaska prvog broja 26. kolovoza 1956. nije izgubio ništa od svoje privlačnosti za mlade čitatelje, a i stariji rado bace pogled na njegove stranice: bilo da ih zanima poredak na glazbenim top-listama, priče iz života slavnih ili, pak, savjeti "Dr. Sommera".
